Bosna i Hercegovina

Dino Mustafić: Ovo je režim koji je ubijao svoje sunarodnjake neradom i nemarom

Režira predstavu "To nikad nigdje nije bilo" koja će biti izvedena krajem februara na sceni NPS-a, kulturne institucije koja obilježava 100. rođendan

Bh. reditelj Dino Mustafić ima pune ruke posla. Posljednjih dana februara na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo (NPS) bit će upriličena premijera predstave “To nikad nigdje nije bilo”, čiju režiju potpisuje Mustafić, a koja je rađena prema motivima romana Tvrtka Kulenovića “Istorija bolesti”.

Nije slučajno ni što se predstava radi u godini kada se proslavlja 100. rođendan NPS-a.

Bezizlazne situacije

O predstavi, pandemiji, nebrizi vlasti govorio je Mustafić za “Avaz”.

– Imamo vrlo zanimljiv i intiman teatarski proces koji ću pamtiti po mnogim aspektima, uvjetima rada u pandemiji, intenzivnoj i iskrenoj razmjeni emocija s glumcima, nadahnutim autorskim saradnicima, pijetetnom scenskom materijalu prema mom profesoru Tvrtku Kulenoviću i svojim sugrađanima kojima i posvećujemo ovu predstavu kao kolektivno sjećanje na period kada smo bili uzvišeni. Naslov predstave je replika iz romana “To nikad nigdje nije bilo!”, izraz koji često čujemo i izgovaramo u neviđeno teškim i bezizlaznim situacijama, ali u našoj predstavi i kao metaforu svijeta kojeg više nema – kazao je Mustafić.

Probe su uveliko u toku, a reditelj je istakao da svoje predstave bazira na glumcima.

– Moj rediteljski odnos se ne iscrpljuje samo prema prema glumcu kao umjetniku nego kao umjetniku i čovjeku. A imam sjajne ljude oko sebe, samo tako vjerujem u dobru predstavu. Režija počinje izborom glumaca, to je za mene kreativni čin. Tražim, u odnosu na priču i karakter predstave, one glumce koji mogu kreirati uloge u koje mogu povjerovati kao oko predstave. Zato radim često s velikim brojem glumaca i kombiniram iskustvo i mladost, tehniku i zanos, istinitost i maštovitost – iskren je bio Mustafić.

U Kulenovićevom romanu prepoznaje fragmente sopstvenog iskustva, a koje se odnosi upravo na Sarajevo.

Sarajevo je za mnoge sudbinski i mitski grad, gdje je, prema Eriku Hobsbaumu, započelo 20. stoljeće, a onda se tamo i završilo u najdužoj vojnoj opsadi moderne historije.

Pod silinom udaraca koje je preživljavalo, Sarajevo je pokušavalo očuvati svoj identitet i svoje postojanje braneći se od agresije, slika destrukcije i nasilja. U sarajevskim teatrima postavljene su 182 premijere. Teatar pod opsadom pokazao je koliko umjetnost u teškim vremenima znači svakom čovjeku i koliko mu može pomoći da izdrži nemoguće. Moji su prvi profesionalni koraci bili u tom vremenu, što je odredilo moj odnos prema teatru kao mjestu intenzivnog susreta i razmjene energetske, duhovne, emocionalne, misaone i čulne komunikacije između gledalaca i izvođača. To je njegova estetska, pa, ako hoćete, i ontološka suština – istakao je Mustafić.

Dodaje da je 100 godina NPS-a veliki jubilej te važan dokaz prisutnosti scenske umjetnosti u Sarajevu.

– Ujedno, to je i naša obaveza, da ovu centralnu pozorišnu kuću, s jedinim baletom i operom u državi, tretiramo s više pažnje. Istovremeno savremeno, umjetnički vođeno pozorište jeste na državnom budžetu i ne smije se prikloniti trivijalnosti i komercijalnosti, već mora zastupati opće društvene interese, a i ti interesi su sasvim suprotni onome kako se oni obično shvataju u provincijskim sredinama. NPS mora sačuvati svoj nesumnjivi umjetnički doprinos i potencijal za umjetničku i društvenu emancipaciju – kazao je ovaj bh. reditelj.

Korumpirani sistem

Ne krije svoju razočaranost odgovorom bh. vlasti na pandemiju koronavirusa.

– Odnosi nam ljude. Ovaj razgovor vodimo u trenutku kada se ni na vidiku ne vidi početak imunizacije, koja se uveliko dešava u regionu. Ostat će moja trajna i velika bol jer sam izgubio dragog prijatelja i velikog glumca Dragana Jovičića, koji je preminuo usljed COVID-19 infekcije.Zar treba pasti još mrtvih glava kako bi se nesposobni i korumpirani partokratski sistem trgnuo i zaštitio naše živote – upitao se Mustafić.

Ogorčen je i nebrigom prema umjetnicima, slobodnjacima koji „nisu dobili fening pomoći iako pripadaju jednoj od najugroženijih profesija pogođenih pandemijom“.

– Ja ovo najodgovornijim u državi nikada neću zaboraviti niti oprostiti, uvijek ću ih podsjećati da su bili dio režima koji je ubijao svoje sunarodnjake neradom i nemarom. To nikad nigdje nije bilo – zaključio je Mustafić.

Detalji njegovog filma, prvog nakon “Remakea”

Mustafić radi i na filmskom projektu “Paviljon”, prvom nakon njegovog filma “Remake”.

– Tome se radujem kao velikoj avanturi i nakon duže pauze na igranom filmu ponovo sam u prilici da radim. Viktorova novela je poslužila kao scenarij koji potpisuje u koautorstvu s Emirom Imamovićem Pirketom na crnohumornoj priči. Pobunjenici koji pripadaju populaciji 65 plus dižu ustanak u Paviljonu / Domu umirovljenika, što za posljedicu ima uspostavu novog unutrašnjeg poretka, čiji kreatori ne prezaju od brutalnog nasilja u pokušaju da se osvete za svu nepravdu i patnju koju su preživjeli – otkrio nam je Mustafić.

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button