Bosna i Hercegovina

EMOTIVNA PORUKA UČITELJA DŽENANA MEMIĆA

Borba tvog i našeg Murge postala je u ovih pet godina sinonim herojstva, sjećam se tvog rođenja i Murginih riječi iz zemunice na Igmanu

Na Facebook stranici Pravda za Dženana podijeljen je post Adila Tabakovića, učitelja Dženana Memića koji je podjelio svoja sjećanja i trenutke koje je proveo i sa njim ali i bitku koju bije sa svojim prijateljem Murizom Memićem Murgom:

Njegov status prenosimo u cjelosti:

DRAGI MOJ DŽENO!

Ovih dana je punih pet godina kada smo s nevjericom, sumnjom, tugom i preteškim bolom morali se pomiriti da odlaziš, da te gubimo, ali ne zauvijek. Ti iz naših srca, duše i naših života nisi niti ćeš ikada otići. I danas u meni živi onaj slatki, simpatični plavušan, lijepog i čistog iskrenog dječijeg “zagonetnog” osmijeha. Uvijek i u svemu odgovoran, predobar, ali bez nametanja, guranja da moraš biti prvi i najbolji, iako si takvo mjesto uvijek zasluživao. Ta tvoja prevelika dječačka skromnost mogla bi danas biti predmet izučavanja najnovijih pedagoških normi i pravila ponašanja.

A dženaza, teški muk, tišina, i vjetar stade. Reče mi prijatelj koji stajaše do mene: “Vidi čini mi se eno i ptice su stale, ne lete”. Sjećam se dragi moj Dženo i tvog rođenja. Lijepo nas je Murga počastio i onako negdje sjedeći na Igmanu u nekoj zemunici bajti kaže mi: “Eto ti moj učo đaka, samo da ova budalaštinja i ovo suludo vrijeme prođe, valjda ćemo ovo i preživjeti”.

I tako prođe vrijeme brzo, i jednoga dana pojavi se Murga u školi i reče: ”Eto učo, Dženo je stasao za školu, a ja hoću da ga ti učiš!”

Naravno, čast mi je i zadovoljstvo da nastavim lijepo druženje sa tako divnom i časnom porodicom. A eto moj dragi Dženo, sve se okrenulo naopako, preteško, prebolno. A ja ti želim ispričati koliko se svi borimo, koliko želimo da saznamo ko te tako neljudski, zvjerski udalji od nas.

Borba tvog i našeg Murge postala je u ovih pet godina sinonim herojstva, čvrstog ljudskog karaktera, ogromne roditeljske ljubavi prema svom djetetu. Njegova borba i sestre ti Arijane, bliskih im prijatelja, cijelog dunjaluka i svih poštenih ljudi, ma svih nas.

Dokazat ćemo da te mučki i kukavički dušmani oteše od nas. Da dragi Dženo, sav pošteni svijet, a ima nas mnogo, mnogo! I još više nas koji smo na strani istine i pravde. Pravde, koju će tvoj Murga ako Bogda ostvariti i pobijediti sve one koji nam htjedoše lažno, neljudski ispričati šta se desilo te februarske noći u Velikoj aleji. Ali da znaš, kako se lagano nekada davno počeo kruniti i raspadati stameni berlinski zid, isto tako se počeo raspadati taj prljavi i lažni oklop o tome kako smo te izgubili.

Naš Murga je čelik, morska hridina o koju se odbijaju svi morski talasi ogromne morske bure. Sada se lagano smiruju, jer on stoji hrabro, uspravno, dočekuje ih i odbija. Šalje ih u pravcu istine, pravde i poštovanja jednog čovjeka koji želi samo istinu. Dragi Dženo, ostao je Murga – jaro onaj isti staložen i smiren, vjerom u poštene ljude i Boga da jednoga dana sa svojih pleća skine ogroman teret, težak kao Igman.

Samo da dođe do istine ko te one ružne februarske noći tako mučki, kukavički napade, i da ti u lice nemaše hrabrosti pogledati niti stati ispred tebe. Moram ti reći da te svi zauvijek volimo i često se sjećamo tvoje dobrote, čestitosti i karaktera. Da ti kažem i to, da tvoj Murga na svakom mjestu ostavlja lijepe uspomene na tebe, ezan sa lijepe munare u Kovačima nemoguće je čuti, a da se ne sjetimo tebe i tvog lijepog lika i osmijeha. Ja sam danas bio na jednom preteškom mjestu, tamo gdje je Murga postavio Ranjeni kamen na kome stoji ispisano generacijama – Kada zulum postane pravilo, otpor postaje obaveza.

Znaj dragi Dženo, tvoj Murga – jaro sa sestrom ti herojem, Arijanom, jednim divnim, pametnim, iskrenim i veoma načitanim čovjekom (tako kaže naš narod), gospodinom Ifetom, efendijom Fočom kome zaprijetiše da će ga zakopati stotinu metara pod zemlju, ostadoše samo još jači i stameniji da dokažu ISTINU šta se te kobne noći dogodilo u Aleji. Ma saznaćemo istinu, nebo i zemlja su se nešto zakleli, nama će biti lakše. Skinućemo taj teret sa sebe ali… Dragi Dženo, tuga I bol, ranjena srca ostaju, jer ti nama nedostaješ, ti si nenadoknadiv gubitak za ovaj svijet, život, dunjaluk.

Da ti ponešto ispričam i o sebi dragi moj Dženo. Nakon punih četrdeset godina provedenih u učionici završio sam svoj radni vijek. Učio sam vas sve najbolje što sam znao i mogao, da budete dobri đaci, dobra djeca, da se volite družite, pomažete jedni drugima u raznim i dobrim i lošim prilikama. Govorio sam vam da nikome ne kažete ni ružnu riječ, a ni slučajno da ga povrijedite na neki drugi način. Nisu i drugi tako činili, i bar mi se tako čini, jer ne bih sada morao iz sebe poslati ti ovu priču. Svašta me ponešto sustiglo u ovih mojih šezdeset i nekoliko godina. Moram ti dragi Dženo ispričati da su me moj zadnji radni dan ispratili učenici tvoje generacije. Nekoliko njih Ajlin, Ema, Šejla, Džemal, Elmedin, Alem…Pričali smo pomalo o svemu, a naravno i tebe se i tvoje dobrote prisjetili. Reče Elmedin “Vala učitelju taj osmi februar mi je najteži dan u mom životu. Kako da slavim rođendan, a mog brata Džene nema sa nama”. Svašta bih ti imao još pričati dragi moj Dženo, ali neka za ovaj put bude ovoliko.. Već sam se pomalo i umorio. ISTINA I PRAVDA MORAJU POBIJEDITI! EL-FATIHA

Tvoj učitelj!

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button