Bosna i Hercegovina

Sve na stranu, ali imamo problem: Neovlašteno prisluškivanje nije normalno, to je krivično djelo!

Neovlašteno snimanje, nezakonito izuzimanje snimaka s nadzornih kamera, nezakonito fizičko praćenje, neovlašteno pristupanje ličnim podacima građana poput bankovnih računa i Sistema zaštite identiteta građana (CIPS), nezakonito presretanje telefonskih razgovora i računarskih podataka, prisluškivanje u poslovnim prostorijama, ali i domovima postalo je ustaljeno djelovanje obavještajnih i paraobavještajnih struktura u Bosni i Hercegovini.

Sve te radnje služe u suštini za pravljenje medijskog spektakla i diskreditaciju nepoželjnih osoba. Javnost u svakoj zemlji, pa tako i u BiH, pokazuje interesovanje za tim temama što se može u određenoj mjeri sociološki razumjeti. U tom kontekstu treba imati na umu da je naprimjer javnost izrazito zainteresovana i za vijesti iz crne hornike što ne znači da će policijski organi, primjera radi, režirati saobraćajne nesreće samo kako bi javnosti pružili ono za šta pokazuje interesovanje.

Sve češća praksa neovlaštenog snimanja, praćenja i objavljivanja nezakonito pribavljenih obavještajnih podataka ili podataka s oznakama tajnosti direktno narušava povjerenje građana u institucije sistema. Medijski spektakl prestaje biti spetakl i postaje noćna mora onog momenta kada se građanima pošalje jasna poruka o tome da svaki građanin danas-sutra može biti predmet „obrade“ i da obavještajni ili paraobavještajni centri mogu bilo kojeg građanina, kojem nacrtaju metu na leđima, ucjenjivati podacima prikupljenim na nezakonit način.

Praksa kakvu imamo priliku vidjeti u Bosni i Hercegovini u bukvalnom smislu vodi ka potpunom derogiranju prava na privatnost kao jednog od osnovnih ljudskih prava zaštićenih Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima (Član 12.), Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava (Član 8.) i Ustavom Bosne i Hercegovine (Član II/3.).

Pravo na privatnost ne znači samo to da obavještajni i paraobavještajni centri nemaju pravo nezakonito postavljati aparate za prisluškivanje u porodične domove građane već i da nemaju zakonsko pravo prikupljati bilo kakve audio-vizuelne materijale (tonske snimke telefonskih razgovora, fotografije, video snimke i slično) bez izričite naredbe suda. Ustavno pravo također garantuje svakom građaninu prostornu privatnost i na radnom mjestu. To znači da niko nema pravo neovlašteno snimati bilo kojeg pojedinca na radnom mjestu. Ukoliko bi derogirali pravo na prostornu privatnost onda bi, primjera radi, bilo sasvim normalno da poslodavci u privatnim firmama (tržnim centrima, bankama, medijima isl.) ispod stolova radnika postavljaju aparate za prisluškivanje i sadržaje tih razgovora naknadno objavljuju na mreži YouTube gdje ih svaki zainteresirani pojedinac može poslušati ili pogledati.

Organi pravne države funkcionišu u skladu s ustavom i postojećim zakonima, a Bosna i Hercegovina je bar na papiru pravna država. Zbog gore navedenih činjenica pravna država ne smije dozvoliti da javno objavljivanje neovlaštenih snimaka ili obavještajnih podataka s oznakama tajnosti postane dio medijskog folklora i sredstvo u rukama pojedinaca kojim se nastoje diskreditirati drugi.

Saznanja o počinjenju krivičnih djela dostavljaju se nadležnim policijskim agencijama ili nadležnim tužilaštvima, ukoliko su obavještajni podaci poput snimaka razgovora prikupljeni zakonito. Sve češća praksa „puštanja“ takve vrste snimaka kroz medije zapravo govori o ogromnom stepenu nezakonito prikupljenih podataka. Jer da su podaci prikupljeni zakonito onda bi, logično, bili proslijeđeni nadležnim organima. Obavještajne strukture „puštanjem“ nezakonito prikupljenih informacija kroz medija u suštini peru same sebe jer su svjesne da se njihovi obavještajni podaci – s obzirom na to da su prikupljeni nezakonito i za koje je uopšte upitno da li su autentični –  ne smatraju relevantnim materijalima pred sudom.

U svakom mogućem smislu ovakav pristup predstavlja čin pravnog nasilja koji podriva temelje demokratije. Sve i da obavještajne strukture nisu direktno prikupile snimke razgovora ili računarske podatke, već da su ih dobili posredstvom treće osobe ili anonimno, njihov posao nije da te podatke dostavljaju medijima već nadležnim organima, tj. policijskim strukturama ili pravosudnim institucijama jer obavještajna zajednica nije novinska agencija.

Krivični zakon Bosne i Hercegovine, kao „ultima ratio“, štiti građane Bosne i Hercegovine od neovlaštenog prisluškivanja ili zvučnog i optičkog snimanja. U Članu 147. Krivičnog zakona BiH navodi se sljedeće: „Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje putem posebnih naprava, bez odobrenja prisluškuje ili zvučno snimi razgovor ili izjavu koja mu nije namijenjena ili omogući nepozvanom licu da se upozna s razgovorom ili izjavom koja je neovlašćeno prisluškivana ili zvučno snimljena, ili koje neovlašćeno prisluškuje ili snimi tuđe poruke u računarskom sistemu, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina“.

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button