Bosna i Hercegovina

Druga strana sarajevskih muzeja: Propadaju krovovi i zidovi, gljivice i vlaga “jedu” umjetnine

Danas je počela izborna kampanja i pitanje je da li će se iko od zauzetih obećavanjem i samopromocijom sjetiti kulturnih institucija koje su sve bliže potpunoj propasti. Hoće li, u vrijeme kada se obnavlja svaki centimetar grada, i one dobiti pažnju koju zaslužuju?

Kustosi većine naših muzeja jednoglasno će vam potvrditi da postoje dvije strane muzeja: Ona koja se dotjeruje i pokazuje javnosti i ona koja polako propada. U posljednjih nekoliko dana posebno su glasne žalbe direktora ovih institucija. Na konferencijama za medije govore o niskim platama, nedovoljnim ulaganjima, rebalansima budžeta… Prostorije ovih institucija su pune samo onda kada se organizuju posebni događaji.

Zemaljski muzej: Razvaljen krov, gljivice i prozori u kojima se nakuplja voda

U obilazak Zemaljskog muzeja BiH, Historijskog muzeja BiH i Umjetničke galerije BiH nas vode kustosi. Hodnici su prazni, u muzejima vlada tišina. Već pri izlasku iz hodnika kroz koji, kako kažu iz Zemaljskog muzeja, od početka pandemije prođe samo pet posto normalnog broja posjetitelja, ulazimo u nešto tamnije prolaze koji vode prema uredima zaposlenih.

Stepenice su izlizane, zidovi popucali i u uglovima se nakuplja vlaga. Veliki broj hodnika ispunjen je starim prozorima ili ormarima. Ono što iznenađuje posjetitelje već je normalna stvar za radnike koji dugo rade u ovim uslovima. Enterijer u kojem zaposleni svakodnevno borave identičan je onom koji je bio popularan osamdesetih godina prošlog vijeka. Daske starih prozora krase gljive: “Ako vjetar puše u smjeru prozora kada vani kiši, onda se u oknu nakuplja voda”.

Krov propušta vodu, što utječe na funkcionisanje elektroinstalacija. Postoji velika vjerovatnoća da će se u skorijem periodu krov urušiti, no za sada se uglavnom “krpi” svako malo. Ustvari, “krpljenje” je termin koji u muzejima ima vrlo čestu upotrebu. Sredstava za konkretne popravke nema, pa se sve “krpi”. Nekad police, često štokovi i ramovi prozora, s vremena na vrijeme se improviziraju ormari. Najčešće se krpe pukotine na vratima i zidovima.

I tako “dok se sve ne sruši, jer ovako neće moći još dugo”, kažu iz Historijskog muzeja pokazujući ispupčene dijelove zida u galerijama. To su mjesta gdje voda i vlaga kontinuirano prave veliku štetu.

U podrumu ovog muzeja čuči nekoliko vrijednih kolekcija koje čekaju dan kada će biti izložene i prikazane posjetiteljima. Pomalo je nerealna činjenica da u velikom muzeju glavnog grada jedne države ne smijete upaliti svjetlo u nekoliko izloga i prostorija “jer je tu nešto puklo nedavno, pa su se svjetla ugasila”. U muzeju kažu kako pretpostavljaju da je vlaga poremetila struju i ne smiju to više dirati.

Ako vani kiši, potrebno je stalno uklanjati vodu s ploče ispred muzeja, jer se u protivnom na tom mjestu stvara ogromna lokva koja onemogućava prilaz vratima institucije. Pukotine na stepenicama su zagrađene pomoću nekoliko eksponata kako bi se prilaz bio što sigurniji za posjetitelje. Ništa bolja situacija nije ni u dvorištu, gdje se ploče polako odvajaju jedna od druge. Fasada je već napukla te je potrebno stalno upozoravati ljude da bi se neki dio mogao odlomiti i pasti.

Prozori su napukli i zahrđali, neki od njih su zalijepljeni selotejpom. U pojedinim prostorijama depoa vidljive su rupe u plafonu. U podrumu pod utjecajem vlage truhnu knjige, eksponati, police… Zrak u depou je težak i jedva podnošljiv.

U prostorijama depoa Umjetničke galerije BiH maske se ne nose samo zbog koronavirusa, već i zbog činjenice da je disanje u tih nekoliko kvadrata postalo skoro pa nemoguće. Vidno ogorčeni trenutnim stanjem u kojem se nalaze umjetnine, uposlenici Umjetničke galerije nam pokazuju tri mašine za isušivanje zraka. U pitanju su stari modeli, ali služe svrsi i koliko-toliko štite slike i kipove od utjecaja vlage.

U uglu prostorije je polica prekrivena platnom i naslovljena “karantin”. Nije u pitanju umjetnički koncept niti šala, već je bilo neophodno izolirati nekoliko umjetničkih djela kojima je hitno potrebna restauracija. “Bolesne su”, prekrivene gljivicama i nagriza ih vlaga.

Podsjetimo, u ovom depou smješteno je nešto više od 6.000 umjetničkih djela, mnoga od njih su neprocjenjive vrijednosti.

Uprava Umjetničke galerije je kontaktirala ambasade stranih zemalja kako bi restaurirali najugroženije kolekcije ruskih, grčkih i italijanskih ikona. Djela domaćih umjetnika nemaju tu sreću jer, kako kažu iz ovog muzeja, našim ministarstvima ovo nije prioritetno.

One najosjetljivije umjetnine sklonjene su u najsigurnije i najzaštićenije prostorije, neke su poredane na police, a neke umotane u zaštitnu foliju i platno. To, ali i privremeno krpljenje je tačka do koje uposlenici mogu ići kako bi spasili slike. Tu bi ih ujedno trebali dočekati nadležni i pružiti im prijeko potrebnu pomoć.

BiH ili država u kojoj stranci brinu o kulturi, a njena vlast za to nema vremena

Kako postajemo društvo koje ne mari za kulturu i umjetnost? Iz Umjetničke galerije kažu kako sve kreće od škole, odakle djecu rijetko dovode u muzeje. Nesvjesna njihove važnosti, djeca odrastaju u ljude koji pored ovih institucija prolaze a da ih i ne pogledaju. A kada takvi ljudi postanu dio vladajuće strukture…

Ova teza posebno je potvrđena izjavom koja je pokrenula lavinu komentara na društvenim mrežama, a koju potpisuje ministar kulture i sporta Kenan Alikadić: “Nisam bio u Muzeju ratnog djetinjstva, ali sam trenirao u blizini, tako da znam nešto o njegovom radu”.

Dok se javnost zapliće u prepirke kulturnjaka, bira stranu i vaga ko treba imati veću, a ko manju platu – u drugi plan se gura činjenica da vrijedni kustosi u Zemaljskom muzeju pripremaju novu izložbu o prahistoriji Bosne i Hercegovine. Više od 3.000 eksponata će nakon 30 godina biti izloženo na policama muzeja. Posljednji put su prikazani prije rata te su na početku agresije spašeni i od tada su u depou. Izložba je organizovana uz pomoć stranih ambasada, naše vlasti nisu uložile sredstva za njenu realizaciju.

Ovo je samo jedan od primjera da uposlenici nastavljaju raditi, ali i da se oslanjaju uglavnom na milost stranaca. Nadležni su svojim potezima pokazali da za njih nemaju vremena ni sluha. Koliko i šta to govori o njima – zaključite sami.

Neophodno je samo naglasiti, po ko zna koji put, da sve uređene države imaju velike muzeje u kojima njeguju i promovišu svoju historiju i umjetnost. Turisti čekaju u redovima da vide djela velikih umjetnika, da prouče historiju države koju su posjetili. Ironično je i to što veliki broj bh. građana u drugim državama posjećuje muzeje, a u matičnoj to ne rade.

Historija Bosne i Hercegovine povezana je sa svjetskom historijom, u trezorima naših galerija čuče djela velikih svjetskih umjetnika. Police su pune eksponata na koje vrijedi obratiti pažnju, na vratima su ljudi koji vas pričom odvode u različite historijske periode, lokacije… Daleko od toga da imamo manje nego neke druge zemlje, ali se čini da nas vode pogrešni ljudi ili pogrešne vrijednosti.

Danas je počela izborna kampanja. Hoće li muzeji napokon dobiti pažnju i pomoć koja im je prijeko potrebna?

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button