Bosna i Hercegovina

Zavirite u depo Filmskog centra Sarajevo: Državno blago razaraju vlaga i trulež

Prostorije depoa ispunjava težak miris vlage koja od završetka rata polako uništava filmove bh. kinematografije. Položeno na vidno nezaštićenom mjestu, filmsko blago počiva direktno ispod napuklih prozora koji već godinama propuštaju vodu.

Od potpune devastacije ga djelimično štiti tanki najlon koji su preko napuklih prozora postavili uposlenici centra u pokušaju da zaštite unutrašnjost zgrade od kiše.

Direktorica Filmskog centra Sarajevo i rediteljica Ines Tanović nas vodi kroz dugi hodnik depoa, pokazujući pojedinačno svaku od prostorija pored koje prolazimo.

Objašnjava kako poziciju direktorice obnaša od februara 2020. godine, od kada joj u upravljanju nesebično pomaže Federalno ministarstvo kulture na čelu sa ministricom Zorom Dujmović, ali i Upravni odbor Fondacije za kinematografiju – Ivo Čolak, Milan Trivić i Emir Hadžihafizbegović.

Od februara nailazi na brojna neprijatna iznenađenja koja su za sobom ostavili njeni prethodnici. Novac (200.000 KM) su, kako kaže, uložili u kupovinu službenog auta i skupog sistema za grijanje, dok su po strani ostavljena poreska dugovanja, brojne neregularnosti, ali i depo.

“Smiješno je ovo nazivati depoom, ovo je baraka koja se nekad koristila za proizvodnju crno-bijelog filma. Sva ova ostvarenja su sačuvana od potpunog uništenja za vrijeme rata zahvaljujući radnicima koji su pod kišom metaka iznosili filmsko blago iz prostorija sada već uništene zgrade. Riskirali su život kako bi ga spasili i zahvaljujući njima danas imamo ove filmove u fizičkom obliku”, nastavlja pričati, pokazujući desetine filmova u nekoliko različitih prostorija.

U depou je smješteno 80 igranih i nešto više od 500 dokumentarnih filmova koji su snimljeni od 1952. do 1994. godine. Neki filmovi su bez zaštite ostavljeni na podu ovih prostorija, a drugi su smješteni u kartonske kutije koje već godinama guta vlaga. Treći su, pak, smješteni na police gdje su koliko-toliko zaštićeni od potpunog uništenja.

“Svi ovi filmovi su u vlasništvu Filmskog centra Sarajevo, koji je nasljednik Bosna Filma, Studio Filma i Sutjeska Filma. Oni su ujedno i blago, ali i potvrda našeg identiteta. Ne mogu vjerovati da čak ni 25 godina poslije rata nisu nađena sredstva da se ovi filmovi deponuju na pravilan način”, ogorčeno komentariše.

Neke prostorije su ispunjene filmovima, u drugima na podu leži pokvareni projektor okružen drugim predmetima koji su vjerovatno posljednji put korišteni prije rata. U gomili razmotanih filmova su i sprave za produkciju i montažu filma, za koje Tanović ističe da već jako dugo nisu funkcionalne. Dodaje kako bi se Filmski centar rado posvetio otkrivanju sadržaja ovih filmova, ali ne posjeduju tehnologiju s kojom bi to uradili.

“Prijašnja uprava je uspjela digitalizovati13 filmova, što nije plaćeno našim sredstvima, nego su kreirani dogovori sa susjednim zemljama. Oni posjeduju tehnologiju koja je potrebna za obavljanje ovog procesa, ustupili su nam je svojom dobrom voljom”, kaže.

Filmovi bh. kinematografije su izuzetno važni jer čine veliki dio jugoslovenske kinematografije koja je bila izuzetno cijenjena u svijetu. Tome svjedoči i činjenica da su ovi naslovi i dalje vrlo traženi na svjetskim festivalima, odakle redovno stižu zahtjevi za njihovo prikazivanje. U vlasništvu centra su filmovi “Sjećaš li se Dolly Bell?”, “Valter brani Sarajevo”, svi filmovi Hajrudina Krvavca Šibe, Bate Čengića, Gojka Šipovca, Žike Ristića…

“To su sjajni autori filma. Sjajni materijali. Treba spomenuti i Sarajevsku školu dokumentarnog filma, koja je izuzetno cijenjena i poznata u svim dijelovima Evrope. Prikazana je čak i u Oberhausenu kao posebna selekcija i primjer sjajne umjetničke škole dokumentarnog filma”, kaže.

Tanović govori kako bi prva faza bila obnova centra, zatim bi uslijedila nabavka tehnologije koja je potrebna za digitalizaciju, a onda i proslijeđivanje filmova u druge države u digitalnoj formi.

Uz finansijsku pomoć pomoć sarajevske Općine Centar kupljen je projektor, što je finaliziralo otvorenje besplatnog kina Valter. Prve projekcije počinju 5. novembra, te će posjetitelji kina imati priliku besplatno uživati u vrlo kvalitetnim dokumentarcima.

“Suština je da sve što centar nudi bude besplatno. Kreirali smo web stranicu centra, a na ovogodišnjem konkursu smo od devet predloženih projekata dobili sredstva za dva. Posebno sam sretna što je jedan od odobrenih projekata ‘Kako čitati film’, čija realizacija počinje 5. novembra. Na čelu ovog projekta će biti profesor Akademije scenskih umjetnosti Faruk Lončarević, a predavanja će biti otvorena i besplatna za sve. Obrađivat će se cijela filmska historija, dakle, od njenih početaka do danas”, ponosno ističe.

Trenutno je u procesu izrada kataloga u kojem su svi naslovi bosanskohercegovačke kinematografije, što je sadržaj koji će uskoro biti dostupan u digitalnoj i printanoj formi.

“Mislim da bi građani bili zainteresovani za muzej filmske umjetnosti, što je jedan od projekata koji bi trebalo realizirati. Recimo, zamolili bismo Danisa Tanovića, Jasmilu Žbanić, Aidu Begić i druge naše reditelje da nam poklone neke svoje artefakte i tu bismo na vrlo lijep način nastavili njegovati prošlost i graditi budućnost”, govori.

Naposljetku ističe da budućnost izgleda svijetlo. Nedavno je pokrenula peticiju kako bi pokretno blago Filmskog centra Sarajevo bilo proglašeno nacionalnim blagom, a komisija ga je uzela u razmatranje: “To će umnogome olakšati finansiranje i pojačati fokus i odnos društva prema filmovima bh. kinematografije”.

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button